Čudan splet okolnosti zvan edukacija?

Čudan splet okolnosti zvan edukacija?

 

Uz pojam edukaciju često vežemo pojmove učenja i pamćenja. Učenje je proces usvajanja znanja, a pamćenje je proces zadržavanja usvojenog sadržaja. Ovo su dvije definicije koje su, barem varijacije istih ako ništa drugo, poznate svima. No, danas se postavlja pitanje kako je to usvajanje znanja uklopljeno u nastavni sadržaj i približeno učenicima i da li je to efikasno.

Pitanje se postavlja s valjanim razlogom jer su rezultati učenika sve lošiji. Iako mali broj osoba rano izlazi iz obrazovnog sustava, točnije ispisuje se ili završava samo osnovnoškolsko obrazovanje, edukacija bi trebala utjecati na porast zaposlenosti i razvoj stručnog kadra, dok u Hrvatskoj to nažalost nije slučaj.

Podaci koje navodim govore upravo to:

1

 

Izvor: http://ec.europa.eu/eurostat/web/lfs/statistics-illustrated

Iako mali broj učenika napušta Hrvatske škole, u prosjeku od 1-5 %, s time da je u Dalmaciji taj postotak malo viši, njih se ne obrazuje dovoljno dobro za potrebe tržišta, što nam govori i priložeća statistika u kojoj je  Hrvatska zajedno  u skupini sa Grčkom, Španjolskom i Italijom.

1

 

Nezaposlenost je rastući problem u Hrvatskoj, a samo drukčiji sustav obrazovanja, neki koji je efikasniji i koji nudi više znanja i na kraju krajeva, stručnost  i kompetencije nakon obrazovanja. Danas se nažalost sve više učenika suočava s time da je učenje napamet              ( metodika pamti pa vrati) jedina opcija za uspjeh u ovom obrazovnom sustavu, što je krivo. Kritično razmišljanje, povezivanje dijametralno suprotnih pojmova, sustavno usvajanje informacija, mogućnost primjene interdisciplinarnog zaključivanja i razmišljanja na način da se potiče razvoj kreativnih ideja, trebale bi biti prioritet. Učenje napamet pruža samo jednu naučenu matricu koja se ne može ponoviti na drugom zadatku i ono kao takvo znatno utječe na nemogućnost razvoja intelektualne strukture višeg reda koja, ako želi biti uspješna, mora biti permanentna. U slučaju učenja na pamet ne stvaraju se strukture, već se samo memoriraju informacije koje se ne mogu povezati i strukturirati u jednu kaotičnu ali izuzetno povezanu cjelinu.

U nastavku se navode neke metode koje se mogu iskoristiti za ispravnije i učinkovitije učenje:

  • Učenje uz glazbu
  • Ovaj način učenja je izuzetno uspješan za auditivne tipove učenja, točnije osobe koje lakše uče slušajući. Najčešće su to upravo one osobe kojima se usnice pomiču kad čitaju. Dokazano je da glazba potiče moždane vijuge na rad. Posebno ako se određena glazba sluša za određen predmet, sam zvuk na nju može potaknuti asocijacije i bolje razumijevanje naučenih informacija

 

  • Mentalne mape
  • Mozak funkcionira kao granje drveća, što znači da što više pojmova imate razgranato kao granje, to je mapa bolja. Ovo je posebno dobro za vizualne tipove učenja. Također dobra ideja su i kartice s pojmovima u različitim bojama i mali samoljepljivi notezići sa komentarima

 

  • Vježbe
  • Za kineziološki tip učenja ovo je najbolja ideja. Za svaki određeni pojam osmislite asocijaciju u prostoru ili pokret. Jedna od odličnih vježbi je vježba dizanja koljena i dodirivanja naizmjeničnom rukom kako bi se potaknula simulacija i razvoj obiju moždanih polutaka

 

Postoje razni kreativni načini usvajanja gradiva za koje je bitno da se regularno i kontinuirano ponavljaju. Druga stavka na koju bih voljela skrenuti pozornosti je da usvajanje znanja ne bi trebalo prestati zaposlenjem i zadobivanjem rutine, već bi cijeli život trebalo biti jedno kontinuirano učenje. To kontinuirano učenje se naziva i cijeloživotno učenje za koje smatram da je ključ našeg uspjeha i efektivnoj prilagodbi rigoroznom sustavu zvanom tržište rada.