Sažetak o provedbi 5. radionice u okvirima „ Građanskog obrazovanja mladih“

Sažetak o provedbi  5. radionice u okvirima  „ Građanskog obrazovanja mladih“

 

14.02.2015. u prostorima POU “Dragutin Novak” u Ludbregu održana je 5. po redu radionica na temu građanskog obrazovanju mladih u okvirima projekta Mladi kao aktivni akteri. Jedna od  tematika koje je bila obrađena bio je komunikacijski trening, korisnicima je objašnjeno što je komunikacija, kako pravilan način komuniciranja iskoristiti u   svakodnevnim situacijama te kako napraviti svoj vlastiti model komuniciranja, a sve u svrhu lakše artikulacije vlastitog mišljenja,  ideja, prijedloga i konstruktivne kritike.

 

Peta radionica je bila malo drugačije koncipirana od ranije provedenih, jer su se u obzir uzele evaluacijske kritike mladih, odnosno korisnika samih radionica. Za potrebe projekta osmišljen je evaluacijski listić za radionice i tematska predavanja, preko kojeg su mladi mogli ocijeniti izvoditelja radionica te dati svoje prijedloge. Nakon učenja o demokratskom procesu, pravima i obavezama, mlade je interesiralo kako pravilno artikulirati svoje ideje, koje su dosad razvili, kako predložiti             određene aktivnosti te zanimalo ih je kako komunicirati s formalnim institucijama i akterima koji ih vode. S tim ciljem prevedena je 5. radionica, gdje se najveći naglasak stavio na definiranje koncepta komunikacije, što je ona, kako određene tehnike pravilno primjenjivati te kako komunicirati.

U tu svrhu su korisnici morali odraditi nekoliko vježbi. Prva vježba koja je bila odrađena se odnosila na “razbijanje leda”, odnosno provedbu vježbe za opuštanje i povezivanje korisnika. Korisnici su morali bez riječi ( samo pokretima i mimikom ) drugoj osobi u koloni objasniti jedan pojam, poput pečenja palačinki, borilačkih vještina ili drugih stvari s kojima se   svakodnevno susrećemo. Ideja koja stoji iza ovakvih vježbi je da postoji više vrsta komunikacije, da se ne komunicira samo riječima već i govorom tijela te da se razmišljanje, poimanje situacija i pojmova razlikuje od osobe do osobe. Ova vježba nas je nasmijala ali smo kroz nju naučili nešto novo.

 

Druga vježba koju smo odradili se odnosila na upoznavanje korisnika o tome koliko postoji različitost u mišljenju, percepciji i artikulaciji pojedinca, mada se radi o sličnoj ili istoj stvari.

Vježba se odnosila da svaki sudionik odredi što vidi na fotografiji. Neki su vidjeli brojku 6, neki brojku 9, neki     balon, neki predmet, neki pojave. Poanta je da je svatko vidio nešto drugačije,  što samo pokazuje koliko smo kao pojedinci različiti, kako svatko od nas drugačije razmišlja te kako su kod svake osobe vrijednosti i vrijednosni sustav drugačije oblikovani uslijedom odgoja,  obrazovanja, internog ili eksternog  utjecaja.

Zaključak ove vježbe je bio da pojedinac razmišlja na njemu svojstven način te da svatko od nas iste stvari doživljava  drugačije što je prema zaključku korisnika ( banalno izraženo) sasvim u redu i prihvatljivo. Prilikom odrađivanja ove vježbe ustanovili smo da smo se iznenadili koliko različitih odgovora smo dobili i koliko ih možemo dobiti u slučaju da smo uključili još veći broj korisnika.

Treća vježba je bila spoj usvojenog teorijskog znanja i primjena naučenog u praksi. Korisnici su kroz vlastitu ideju razvili i objasnili svoj model komunikacije koji se sastojao od slijedećih stavki:

  1. Poruka
  2. Pošiljatelj
  3. Buka / smetnje
  4. Primatelj
  5. Povratna informacija

Zanimljivo je da je svaka grupa izradila svoj model komunikacije s različitim redoslijedom navedenih stavki, mada se najproblematičniji dio razrade odnosio na smještanje buke ili smetnji u komunikacijskom modelu.